Mnogo se vremena i energije troši na rješavanju pitanja fiskalne decentralizacije. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako nije toliko važno gdje se proračunske funkcije izvršavaju, nego kako se to čini. l ovo istraživanje lokalnih financija i lokalnih proračuna u Republici Hrvatskoj u skladu je s tim stavom. Problemi hrvatskih lokalnih financija i lokalnih proračuna mogu se podijeliti na one koji proistječu iz broja i veličine lokalnih jedinica, te iz samog proračuna i proračunskog procesa. Republika Hrvatska mala je zemlja s prevelikim brojem lokalnih jedinica. Posljedica takvog stanja je gomilanje birokracije na svim razinama vlasti i neodgovarajuća podjela funkcija i odgovornosti. Situaciju otežavaju područja od posebne državne skrbi, nastala kao posljedica šteta što ih je prouzročio rat. Problemi povezani sa samim proračunom uglavnom se iskazuju kao neodgovarajuća klasifikacija proračuna i nepostojanje klasifikacije po programima i projektima, nepostojanje pokazatelja fiskalnog kapaciteta, nekonsolidiran/e proračuna lokalnih jedinica i nepostojanje razvijenog sustava državne riznice. Na prihodnoj strani suočeni smo s neprimjerenim sustavom fiskalnog izravnanja i dodjele dotacija, osnivanjem novih lokalnih jedinica bez osiguranih sredstava, nedovoljnim prihodima od zajedničkih poreza, oskudnim prihodima od vlastitih poreza, prevelikim oslanjanjem na neporezne prihode kao što su komunalne naknade i doprinosi. Na rashodnoj strani glavni su problemi nepostojanje dugoročnog planiranja kapitalnih projekata, te izostanak odvojenog vođenja tekućih i kapitalnih proračuna. Konačno, moramo naglasiti da se često ne poštuje načelo uravnoteženja proračuna i zaduživanja, kapitalni se izdaci financiraju bez odgovarajućih studija, a susrećemo se i s neodgovarajućim evidentiranjem potencijalnih obveza (jamstava). U proračunskom procesu uočen je nedostatak interne kontrole, ocjenjivanja i nagrađivanja zaposlenika, revizije poduzeća u vlasništvu lokalnih vlasti i suradnje između lokalnih jedinica i Ministarstva financija. Osim toga, proračunske su smjernice odveć općenite. Nakon uočavanja osnovnih strukturnih fiskalnih problema koji se očituju kao nepostojanje dobroga proračunskog sustava, nepostojanje jasno odvojenih funkcija i ovlasti za financiranje, možemo izdvojiti osnovne preporuke za reformu proračunskog sustava lokalnih jedinica. Reforma proračunskog sustava lokalnih jedinica treba se provoditi u nekoliko faza, za koje treba dodatno istražiti stvarni financijski položaj svih lokalnih jedinica. Osnovni problem u vezi s reformom jest pretjerana politizacija koja bi mogla pratiti svaku novu inicijativu. Stoga bi se bilo bolje usredotočiti na moguća poboljšanja postojećeg sustava, s naglaskom na jačanje proračuna i proračunskih tehnika, proračunskog procesa u lokalnim jedinicama i stvaranje snažnijih mehanizama financijske kontrole središnje države. Svi glavni sudionici proračunskog procesa moraju se obrazovati kako bi što bolje razumjeli ciljeve i mjere koji će se poduzimati u budućnosti.