| Abstract (croatian) | U globalnoj ekonomiji strane direktne investicije (FDI) predstavljaju najznačajniji oblik međunarodnih poslovnih aktivnosti. One ne predstavljaju samo prekogranično kretanje kapitala, već uključuju i transfer tehnologije i znanja, te na taj način doprinose rastu konkurentnosti, zaposlenosti i međunarodnoj trgovini, a kao posljedica toga, i ekonomskom rastu i razvoju lokalnog gospodarstva. Nedavni pad globalnih tijekova kapitala, kao posljedica svjetske financijske i ekonomske krize, izazvao je zabrinutost po pitanju očekivanog rasta svjetskog gospodarstva u cjelini, a posebno manje naprednih tranzicijskih zemalja. Polazeći od konstatacije da je Hrvatska, kao sljedeća članica EU-a, ostvarila suboptimalne efekte u privlačenju FDI, te da će međunarodna konkurencija na tom planu prema očekivanjima rasti i u budućnosti, cilj rada je utvrditi determinante priljeva FDI u tranzicijske zemlje u svrhu utvrđivanja preostalih kapaciteta Hrvatske u njihovu prihvaćanju. Statistička analiza, temeljena na bilateralnim tijekovima FDI i specifičnim obilježjima zemalja, potvrdila je važnost tipičnih “gravitacijskih” varijabli, ali i varijabli rastućih prinosa na obujam, kao determinanti FDI, te je dokazala da je Hrvatska zasad uglavnom iskoristila postojeće kapacitete u privlačenju FDI. |
