Veća ponuda stanova od potražnje, smanjena raspoloživost stambenih kredita i povećani kreditni rizik, između ostalog uvjetovan i financijskom krizom, osnovne su značajke današnjeg tržišta ponude stambenog i poslovnog prostora u RH. Pretežito financirani dugom, izgrađeni i neprodani stanovi, privatne su investitore, koji su ponudu stambenog prostora organizirali u okviru bilance matične tvrtke, značajno izložili riziku podinvestiranosti. Materijalizacija ovoga rizika ponajviše se očituje u nemogućnosti financiranja osnovnog posla zbog kredita koji su se ugovarali za izgradnju stambenih prostora namijenjenih prodaji na tržištu. Zato se u članku predlaže model primjenom kojega bi se investitori mogli u većoj mjeri osigurati od rizika podinvestiranosti. Ponuda stambenog prostora s zaštićenom najamninom od strane lokalnog javnog sektora organizirana na tradicionalan način, tj. po modelu u kojemu se lokalni javni sektor pojavljuje u ulozi investitora, teret troškova izgradnje raspoređuje i na buduće generacije. Međutim, praksa je pokazala da tradicionalni modeli buduće generacije nepravedno izlažu riziku smanjene kvalitete ovakve javne usluge. U tom smislu predloženim modelom se na buduće generacije, uz troškove, prenosi i obveza osiguranja jednake kvalitete javne usluge na način da privatni investitor dugoročno preuzima rizik raspoloživosti javne građevine. Problem u ovakvoj organizaciji ponude javne usluge je i dvostruko oporezivanje PDV-om čije se izmjene zakona predlažu.