Cilj istraživanja jest utvrditi razinu i kretanje progresivnosti poreza na dohodak u Hrvatskoj u razdoblju od 1995. do 1999. godine. Progresivnost poreza na dohodak mjerena je prosječnom poreznom stopom, odnosno poreznom elastičnošću. Progresivan je onaj sustav poreza na dohodak u kojemu prosječna porezna stopa raste s porastom dohotka, odnosno onaj sustav u kojemu je porezna elastičnost veća od jedinice. Rezultati istraživanja ukazuju da prosječno opterećenje porezom i prirezom na dohodak u promatranom razdoblju opada. U 1999. godini ono za sve porezne obveznike iznosi samo 9,46%, stoje malo, jer su tada zakonske stope poreza na dohodak iznosile 20% i 35%, a stope prireza na dohodak između 6% i 18%. Mjerenje je pokazalo kako je sustav poreza na dohodak vrlo progresivan za sve porezne obveznike. U razdoblju od 1995. do 1999. godine koeficijent ukupne elastičnosti poreza na dohodak prosječno iznosi 1,94. Progresivnost u cijelom promatranom razdoblju, osim u 1998. godini, raste. Progresivnost je rasla zbog povećanja osnovnog osobnog odbitka s 300 kuna u 1994. na 1250 kuna u 2000. godini, snižavanja donje granične porezne stupe s 25% na 20%) u 1997. godini, te progresivnog porasta koeficijenata osobnih odbitaka za uzdržavane članove obitelji početkom 1999. godine. Uvođenje doprinosa u analizu povećava porezno opterećenje, ali smanjuje progresivnost sustava jer doprinosi gotovo proporcionalno opterećuju sve razine dohodaka jedinstvenom stopom. Ne postoji jednoznačno definirana optimalna progresivnost. Svako društvo o progresivnosti poreznog sustava odlučuje u političkom procesu. No, veća pravednost (tj. veća progresivnost) znači ujedno i manju učinkovitost poreznog sustava.